.
Olimpijsko srebro, evropsko zlato i dva trofeja Lige šampiona rezultati su koji Dragana Adžića svrstavaju među najuspješnije trenere u istoriji crnogorskog sporta. Ipak, u razgovoru sa njim brzo postaje jasno da svoj najveći uspjeh ne vidi samo u medaljama i peharima, već prvenstveno u stvaranju sistema, razvoju generacija i izgradnji ambijenta u kojem talentovana djevojčica može izrasti u vrhunsku sportistkinju i šampionku.
Povod za razgovor bilo je uručenje Zlatne plakete Crnogorske sportske akademije – njenog najvišeg priznanja – za izuzetne međunarodne rezultate, promociju sporta i izvrsnost u trenerskoj karijeri. Ovo priznanje namijenjeno je ljudima čiji značaj ne proizlazi samo iz popularnosti ili pojedinačnog rezultata, već iz sposobnosti da stvaraju sistem, podižu profesionalne standarde i ostavljaju trag koji nadilazi jednu utakmicu, sezonu ili generaciju.
Razgovor je vođen u susret konferenciji MontenegroSport Scientific Conference, koja je tokom godina izrasla u međunarodno prepoznatljivo mjesto susreta nauke i sportske prakse. Okupljajući istraživače, univerzitetske profesore, trenere, ljekare i stručnjake različitih profila, konferencija otvara prostor za razmjenu znanja, predstavljanje savremenih dostignuća i uspostavljanje saradnje između onih koji sport proučavaju i onih koji njegove najviše domete ostvaruju na terenu.
Takav okvir prirodno je vodio razgovoru sa Adžićem. Njegova karijera pokazuje kako se tradicija, znanje, nauka, kvalitetna selekcija, liderstvo i dugoročno strateško upravljanje mogu objediniti u sistem sposoban da iz male sredine stigne do evropskog i svjetskog vrha.
Sa Draganom Adžićem razgovarali smo o tome kako nastaje uspješan sportski sistem, gdje se susreću nauka i trenerska intuicija, kako se gradi autoritet i vodi tim poslije pobjeda i poraza, zašto je svakom sportisti potreban individualni pristup i na koji način sportske kolektive treba vrednovati izvan tabela, medalja i trofeja.
Pitanje: Gospodine Adžiću, iza vas su rezultati koji pripadaju samom vrhu crnogorskog sporta – olimpijsko srebro, evropsko zlato i dva osvojena trofeja Lige šampiona. Kada danas pogledate unazad, šta smatrate svojim najvećim uspjehom: osvojene trofeje ili stvaranje sistema i generacija koje su do tih trofeja došle?
Dragan Adžić: U svakom slučaju, ovo je pravo pitanje, jer je, prema mom viđenju sporta i iskustvu stečenom tokom dosadašnje trenerske karijere, ključno stvaranje preduslova i kvalitetnog sistema za razvoj sportista – od najmlađih kategorija do vrhunskog nivoa.
Imao sam sreću da prve trenerske korake napravim u klubu kakav je Ženski rukometni klub Budućnost. Mislim da je kvalitetna tradicija jedan od najvažnijih preduslova za izgradnju ozbiljnog sistema. Na dobroj tradiciji može se izgraditi sistem koji će dugo trajati i koji će na kraju dati kvalitetnu ekipu i vrhunske rezultate.
Za mene je izgradnja sistema za razvoj mladih igračica uvijek bila krucijalna. Kada smo taj sistem postavili na pravi način, pojavile su se generacije koje su proslavile crnogorski ženski rukomet i ostavile neizbrisiv trag u istoriji našeg sporta.
Trofeji jesu važni i ostaju zapisani, ali oni predstavljaju završni proizvod svega što je godinama stvarano. Bez sistema, kontinuiteta, znanja i pravilnog razvoja igračica, nema ni medalja koje mogu dugo da traju. Trofej obilježi jednu sezonu, ali sistem koji stvara ljude, šampione i nove generacije predstavlja pobjedu koja traje.
Pitanje: Naučna konferencija na kojoj učestvujete posvećena je sportu. Koliko se vrhunski sport danas može voditi samo na osnovu trenerske intuicije i iskustva, a koliko se trener mora oslanjati na nauku, podatke i stručnjake različitih profila?
Dragan Adžić: Bez dileme, vrhunski sport danas se ne može voditi samo na osnovu intuicije. Mislim da to nije bilo moguće ni prije desetak godina, dok je danas praktično nezamislivo ostvariti i dugoročno ponavljati vrhunske rezultate bez primjene naučnih saznanja i savremenih dostignuća.
Nauka je postala neodvojivi dio savremenog sporta, a njen doprinos osjećaju svi koji se bave vrhunskim rezultatima, razvojem sportskih kolektiva i radom sa mladim sportistima.
Možda se nekada, na osnovu intuicije, talenta i iskustva, mogao ostvariti određeni rezultat. Međutim, pitanje je koliko je takav rezultat mogao trajati. Danas je sportska nauka jedan od osnovnih preduslova za stvaranje dugoročnog i kvalitetnog sistema razvoja sportista i ostvarivanje vrhunskih rezultata.
Trener mora razumjeti podatke, sarađivati sa stručnjacima i biti spreman da uči. Nauka ne umanjuje ulogu trenera – ona mu omogućava da donosi bolje, pravovremenije i odgovornije odluke. Intuicija može prepoznati trenutak, ali tek znanje i nauka omogućavaju da se vrhunski rezultat planira, ponavlja i traje.
Pitanje: Postoji li nešto što nauka može veoma dobro da izmjeri, ali što trener ipak mora da prepozna kroz iskustvo – nešto što statistika i testovi još ne mogu potpuno da objasne?
Dragan Adžić: Sigurno postoji. Pomenuli ste trenersku intuiciju i mislim da je ona još veoma značajna. Ako pogledamo najuspješnije trenere u različitim sportovima, vidjećemo da svaki od njih posjeduje nešto autentično – sposobnost koja se ne može u potpunosti objasniti ni naučnim saznanjima ni statističkim pokazateljima.
To je način na koji trener vidi igru, ostvaruje kontakt sa sportistima i prenosi svoju temeljnu ideju. Važno je kako tu ideju predstavlja ekipi, koliko sportisti vjeruju u nju i koliko su spremni da je prihvate i sprovedu.
Svi ozbiljni treneri danas se oslanjaju na nauku. Moguće je pratiti motoričke i brojne druge karakteristike sportista, njihov razvoj tokom jedne ili više sezona, nivo opterećenja, oporavak i veliki broj drugih parametara. Mogućnosti praćenja su zaista izvanredne.
Ipak, trener na kraju mora donijeti odluku. Mora procijeniti da li je baš sve mjerljivo i može li određeni sportista, iako u nekim segmentima nije idealan, zahvaljujući takmičarskom karakteru, odgovornosti i mentalnoj snazi ostvariti bolji rezultat nego što to predviđaju testovi.
Brojke mogu pokazati mnogo, ali ne mogu uvijek u potpunosti izmjeriti karakter, hrabrost, reakciju pod pritiskom i sposobnost sportiste da u presudnom trenutku prevaziđe sopstvene granice.
Nauka može izmjeriti sposobnosti sportiste, ali samo iskusan trener može prepoznati koliko je njegovo srce spremno da nadmaši granice izmjerenog.
Pitanje: U javnosti se uspjeh najčešće vezuje za igrače i trenera. Međutim, iza ozbiljnog sportskog rezultata nalaze se selektor, stručni štab, sportski direktor i rukovodstvo kluba ili saveza. Kako treba podijeliti odgovornosti između tih nivoa? Gdje prestaje posao trenera, a počinje posao sportskog direktora ili menadžmenta?
Dragan Adžić: Moje iskustvo govori da uz vrhunskog trenera mora postojati odgovoran čovjek u rukovodstvu koji ima jasnu viziju onoga što klub ili reprezentacija želi da ostvari. On mora znati da izabere adekvatne saradnike i trenere, da im vjeruje i da ih podrži do kraja.
U vrhunskom sportu, kako u Crnoj Gori tako i izvan nje, dugogodišnji kvalitet gotovo uvijek je povezan sa sportskim radnikom ili predsjednikom kluba koji je imao jasnu viziju, znao da je podijeli sa trenerom i bio spreman da istraje i u teškim trenucima.
Imao sam sreću da u Budućnosti i Crnoj Gori sarađujem sa Predragom Boškovićem. To je potvrda koliko je za uspjeh važno da postoji čovjek sa vizijom, koji razumije sistem i zna da pruži podršku ljudima koje je izabrao. Isto možemo prepoznati i u drugim državama i klubovima koji ostvaruju vrhunske rezultate.
Bez jasne hijerarhije veoma je teško ostvariti vrhunski rezultat, bez obzira na sve što mjerimo, kvalitet treninga i izbor igrača. Postoje poslovi i odgovornosti koji pripadaju menadžmentu, kao i oni za koje je odgovoran trener, ali svi moraju imati isti cilj i zajedničku viziju.
Kada je vizija zajednička, igrači mogu biti mirni, motivisani i potpuno usmjereni na svoj rad, umjesto da energiju troše na stvari koje nijesu njihov posao.
Veliki rezultat ne stvara pojedinac, već sistem u kojem svako zna svoju odgovornost, a svi slijede istu viziju.
Pitanje: Da li je teže voditi tim kada pobjeđuje ili kada izgubi nekoliko važnih utakmica? Šta tada razlikuje pravog lidera od nekoga ko samo vodi trening?
Dragan Adžić: Liderstvo je krucijalno za stvaranje vrhunskog rezultata. Trener koji nema sposobnost da vodi ljude, naročito u trenucima krize i poraza, teško može dugoročno ostvarivati rezultate na najvišem nivou.
Da bi vas vrhunski sportisti pratili, morate prije svega imati znanje. Kroz znanje se stiče povjerenje. Vrhunski igrači i sportisti snažnog takmičarskog karaktera često su kompleksne ličnosti, ali će pratiti čovjeka kojem vjeruju i za kojeg smatraju da im može pomoći da ostvare nešto što do tada nijesu ostvarili.
To je osnovni preduslov kvalitetnog liderstva. Trener može koristiti različite tehnike komunikacije, može biti dobar govornik i motivator, ali bez znanja i potvrde tog znanja kroz teške utakmice, pobjede i poraze, ne može dugoročno ostvarivati vrhunske rezultate.
Pravi lider posebno se vidi poslije poraza. Lako je govoriti kada se pobjeđuje. Mnogo je teže sačuvati povjerenje, stabilnost i pravac kada rezultat nije dobar. Tada se vidi da li trener zaista vodi ekipu ili samo organizuje trening.
Pobjede potvrđuju trenera, ali tek porazi otkrivaju lidera koji umije da sačuva povjerenje, pravac i snagu tima.
Pitanje: Koliko trener mora različito pristupati različitim igračima? Može li isti način motivacije i komunikacije funkcionisati za cijeli tim?
Dragan Adžić: Individualizacija u radu sa sportistima neophodna je na svakom nivou. U ozbiljnim sportskim kolektivima danas je praktično nezamislivo da se svakom sportisti pristupa na isti način.
Svaki sportista zahtijeva individualni pristup, kako u trenažnom procesu, tako i u komunikaciji. Trenutno imam sreću da radim u klubu u kojem su igračice iz jedanaest različitih država – od Angole u Africi do Norveške na sjeveru Evrope. Svaka od njih dolazi iz drugačijeg kulturnog i sportskog okruženja i zahtijeva drugačiji pristup.
Ipak, na nivou tima moraju postojati jasni principi. Principi, kriterijumi i vrijednosti moraju biti jednaki za cijelu ekipu, dok način komunikacije i motivacije mora biti prilagođen svakoj igračici pojedinačno.
Nekoga će snažnija riječ podići i motivisati, dok će drugoga blokirati. U ženskom sportu taj individualni pristup posebno je značajan. Trener mora poznavati svoje igračice i pronaći način da iz svake od njih izvuče najbolje, a da istovremeno sačuva jedinstvo tima.
Naučio sam da veliki trener ne govori svima isto, već pronalazi pravi put do svakog pojedinca, ne gubeći pritom zajednički pravac tima.
Pitanje: Ako biste danas dobili zadatak da izgradite novi klub, sa ciljem da za pet ili deset godina bude evropski konkurentan, od čega biste počeli – od igrača, trenera, mlađih kategorija, infrastrukture, finansija ili organizacije?
Dragan Adžić: Imao sam sreću da budem dio kluba koji je strateški razmišljao i koji je u evropskom rukometu postao prepoznat kao jedan od najboljih sistema za razvoj mladih igračica i ostvarivanje vrhunskih rezultata oslanjanjem na domaću bazu.
Infrastruktura je svakako jedan od ključnih elemenata. Nakon toga dolaze kvalitetna selekcija, izbor pravih ljudi i dugoročna strategija razvoja mladih igračica.
Posebno je važan prelazak iz juniorskog u seniorski rukomet. To je krucijalna faza u razvoju igračice. Mlada igračica tada mora dobiti vrijeme, podršku i povjerenje da sazri, dok njeno uvođenje u seniorsku konkurenciju mora biti pažljivo, odgovorno i dugoročno planirano.
Danas bi se takav sistem mogao napraviti još kvalitetnije nego ranije, jer imamo mnogo veće mogućnosti primjene sportskih nauka. Naučna saznanja mogu se koristiti već prilikom selekcije, a zatim i tokom cjelokupnog razvoja sportiste i sportskog sistema.
Međutim, ništa se ne može napraviti preko noći. Klub se ne gradi dovođenjem nekoliko skupih igrača za jednu sezonu. Veliki klub se ne kupuje za jednu sezonu – on se godinama gradi na sopstvenoj bazi, pravim ljudima, znanju, povjerenju i strpljenju.
Pitanje: Koliko je u sportu važan kontinuitet?
Dragan Adžić: Kontinuitet je ključan. Važni su tradicija, kvalitetno strateško razmišljanje i poštovanje usvojene vizije.
Na tom putu moraju se izdržati usponi i padovi. Potrebna je vjera u sebe, u ljude sa kojima radite i u sistem koji gradite. Ako postoji kvalitetna vizija i ako se od nje ne odustaje poslije prvog problema ili poraza, znatno se povećavaju izgledi da sistem sazri i donese očekivane rezultate.
U sportu se često traže brza rješenja, ali ona rijetko donose trajnu vrijednost. Kontinuitet daje sistemu identitet, a sportistima osjećaj sigurnosti i pripadnosti.
U sportu uspjeh ne pripada onima koji najbrže krenu, već onima koji imaju viziju, istraju u njoj i poslije pobjeda i poslije poraza.
Pitanje: Kako se prepoznaje da jedan sportski kolektiv ima zdrav sistem i mogućnost da kasnije postane uspješan?
Dragan Adžić: Zdrav sistem prepoznaje se po jasnoj viziji, kvalitetnoj selekciji, dosljednom radu i pažljivom praćenju razvoja svakog sportiste. Današnjim mladim ljudima mora se pristupiti jasno i otvoreno. Potrebno im je jasno predstaviti šta im sistem može ponuditi i kakav razvojni put mogu očekivati tokom naredne dvije, tri ili pet godina. Međutim, ono što im se obeća mora se i ispuniti.
Njihov razvoj mora se pratiti, a svi ljudi uključeni u sistem moraju dijeliti istu viziju. Ako trener govori jedno, uprava drugo, a ljudi zaduženi za mlađe kategorije treće, onda nema zdravog sistema.
Zdrav sistem počinje jasnim obećanjem, potvrđuje se dosljednim radom i zajedničkom vizijom, a prepoznaje po tome što svi znaju svoj zadatak i što razvoj nijednog sportiste nije prepušten slučaju.
Pitanje: Sportske timove najčešće vrednujemo kroz mjesto na tabeli, broj pobjeda i osvojene trofeje. Da li je to dovoljno da kažemo koliko jedan sportski kolektiv zaista vrijedi?
Dragan Adžić: Slažem se da bi morali da se vrednuju i drugi segmenti rada sportskog kolektiva. Kontinuitet kvalitetnog rada, kao i broj i kvalitet sportista razvijenih unutar jednog sistema, moraju biti vrednovani uporedo sa osvojenim trofejima i medaljama.
Ako posmatramo bilo koji sport, stvaranje uslova u kojima sportista može kao dijete da se uključi u rad, prođe kroz sve kategorije i na kraju postane međunarodno priznat predstavlja ogromnu vrijednost.
Trofej je posljedica takvog rada. On jeste vidljiviji i javnost ga najlakše prepoznaje, ali ono što je godinama stvarano iza tog trofeja često je mnogo vrednije.
Moguće je pronaći način da se uspješnost sportskog kolektiva vrednuje kroz više faktora, a ne samo kroz medalje i trenutni rezultat. Takav pristup dao bi mnogo realniju sliku o tome koliko je neki klub stabilan, kvalitetan i značajan za razvoj sporta.
Prava vrijednost kluba ne mjeri se samo trofejima koje je osvojio, već i ljudima i sportistima koje je godinama stvarao.
Pitanje: Koje biste elemente, osim rezultata, uključili u takvo vrednovanje – kvalitet stručnog štaba, mlađe kategorije, infrastrukturu, organizaciju, finansijsku stabilnost, tradiciju, navijače ili društveni značaj?
Dragan Adžić: Prvo bih posmatrao infrastrukturu i uslove u kojima se radi. Zatim bih vrednovao brojnost mlađih kategorija, kvalitet stručnog rada sa njima i broj sportista koji su kroz taj sistem dostigli nacionalni ili međunarodni nivo.
Veoma je važno pratiti razvoj motoričkih karakteristika. Danas ih je moguće precizno mjeriti i analizirati tokom dužeg perioda, čime se dobija realna slika razvoja sportiste, a ne samo trenutni rezultat jednog testiranja.
Treba pratiti i razvoj ličnosti, psihološku i socijalnu stabilnost, odgovornost, sposobnost funkcionisanja u grupi i odnos prema obavezama. Sve su to elementi na osnovu kojih se mogu realnije procijeniti vrijednost i perspektiva sportskog kolektiva.
Pored toga, trebalo bi vrednovati stabilnost upravljanja i finansiranja, stručnost kadra, podršku navijača i širi društveni značaj koji klub ima u svojoj zajednici.
Istinski kvalitetan tim nije onaj koji samo jednom pobijedi, već onaj koji je izgradio sistem sposoban da dugoročno razvija sportiste i ponavlja vrhunske rezultate.
Pitanje: Kada biste morali da izdvojite pet osnovnih pokazatelja na osnovu kojih biste procijenili koliko je jedan sportski tim kvalitetan, stabilan i perspektivan, koji bi to pokazatelji bili?
Dragan Adžić: Prvo, neophodna je jasna vizija onoga što se želi ostvariti.
Drugo, na toj viziji mora biti zasnovana kvalitetna dugoročna strategija.
Treće, potrebni su odgovarajuća infrastruktura i uslovi za rad.
Četvrto, važni su kvalitetna selekcija i izbor stručnih ljudi koji će raditi sa sportistima.
Peto, potrebno je uspostaviti sistem naučnog praćenja sportista i objektivnog vrednovanja rezultata, kako bi se rad iz godine u godinu mjerio i unapređivao.
Sve navedene pokazatelje dodatno povezuje tradicija, koja klubu daje identitet, kontinuitet i oslonac za budući razvoj. Ona nam omogućava da se vratimo unazad, analiziramo na koji način smo ranije stvarali igrače i rezultate i prepoznamo šta je ono što nam je donosilo uspjeh.
Tradicija donosi podršku navijača, stabilnost i mogućnost stvaranja boljih organizacionih i finansijskih uslova. Međutim, ona ne smije biti samo priča o prošlosti – mora biti temelj na kojem se gradi budućnost.
Tek kada nasljeđe pretvori u snagu budućnosti, sportski kolektiv postaje istinski veliki.
Pitanje: Nakon svega što ste prošli u vrhunskom sportu, šta biste poručili mladom treneru koji danas želi da jednog dana vodi ekipu na evropskom ili svjetskom nivou? Šta prvo mora izgraditi – znanje, autoritet, iskustvo ili sposobnost da okuplja ljude?
Dragan Adžić: Poslije približno 27 godina trenerskog iskustva, mladim kolegama uvijek govorim da moraju biti svoji. Moraju imati sopstveno viđenje trenerskog puta, jasno razumjeti koje vrijednosti žele da zastupaju i pronaći prostor u kojem mogu ostaviti autentičan profesionalni trag.
Za sve to moraju živjeti sport 24 sata dnevno. Moraju neprestano da grade sebe, uče i budu svjesni koliko još ne znaju. Taj proces nikada ne prestaje.
Autoritet se ne dobija funkcijom niti glasnim govorom. Autoritet se gradi znanjem, dosljednošću, radom, odnosom prema ljudima i sposobnošću da se preuzme odgovornost kada je najteže.
Mladi trener treba da uči od drugih, ali ne smije postati kopija drugog trenera. Mora pronaći sopstveni put, svoj način komunikacije i svoju ideju igre. Tek tada može okupiti ljude koji će mu vjerovati i zajedno sa njima izgraditi nešto veliko.
Pitanje: Koliko su za vaš profesionalni put bili važni porodica i njena podrška?
Dragan Adžić: Podrška porodice bila je krucijalna. Siguran sam da bih bez nje ostao negdje na polovini puta – mnogo bliže svom zavičaju nego klupama velikih evropskih klubova, završnim turnirima Lige šampiona i najvećim reprezentativnim takmičenjima.
Trenerski poziv, posebno na vrhunskom nivou, podrazumijeva mnogo putovanja, odricanja, pritiska i vremena provedenog daleko od kuće. Iza svakog trenera koji traje i ostvaruje velike rezultate nalazi se porodica koja je podnijela veliki dio tog tereta.
Zbog toga nijedan veliki profesionalni uspjeh ne doživljavam isključivo kao svoj. U svakom od njih nalazi se i ogroman dio razumijevanja, strpljenja i podrške moje porodice.
O KONFERENCIJI
MontenegroSport Scientific Conference 2026 održava se u Podgorici do 27. septembra 2026. godine i okuplja istraživače, univerzitetske profesore i sportske stručnjake iz Evrope, Afrike i Sjedinjenih Američkih Država. Sadržajnim naučnim programom i snažnim međunarodnim učešćem, konferencija još jednom potvrđuje svoju ulogu važnog mjesta susreta sportske nauke, medicine, fizičkog vaspitanja i vrhunskog sporta.
O DODJELI PLAKETE
Draganu Adžiću uručena je Zlatna plaketa Crnogorske sportske akademije, njeno najviše priznanje, za izuzetne međunarodne rezultate, promociju sporta i izvrsnost u trenerskoj karijeri. Plaketu mu je uručio predsjednik Akademije prof. dr Duško Bjelica, ističući da Adžićev profesionalni put predstavlja snažnu sinergiju znanja, iskustva, nauke i liderstva. Adžić se tako pridružio uglednim laureatima čiji su rezultati ostavili prepoznatljiv trag u svjetskom sportu
